Sadržaj:
Vaš račun za porez na imovinu navodi niz troškova. Najveća stavka je porez na imovinu za vašu pošiljku. Često se drugi troškovi procjenjuju jednostavno zato što ste vlasnik nekretnina u određenoj lokalnoj upravi. Te naknade poznate su kao ne-ad valorem procjene.
definicija
Procjene koje nisu ad valorem proizlaze iz potrebe lokalnih vlasti da plaćaju za usluge specifične za određena susjedstva - usluge koje nisu nužno podijeljene u cijeloj regiji. Kako bi se osigurala pravedna naknada, ove procjene uključene su u račune poreza na imovinu za plaćanje usluga koje nisu vlasništvo nad nekretninama, što može uključivati odvodnju, krajobrazne usluge, policiju i odaziv na vatru ili odvoz smeća. Mnogo puta pojedinačne procjene ne iznose više od 100 dolara godišnje, ali dobivaju na godišnjem računu za porez na imovinu, povećavajući ga za stotine dolara.
Okruzi Mello-Roos
U porezne svrhe, posebne stambene četvrti u Kaliforniji odlučuju se glasovati da su Mello-Roos okruzi, nazvani po političarima koji su napisali zakon. Ovi porezi funkcioniraju na isti način kao i ne-ad valorem procjene, budući da se često naplaćuju putem računa poreza na imovinu. Međutim, oni nemaju nikakve veze s parcelom imovine. Umjesto toga, Mello-Roos naplaćuje velike troškove nastale u razvoju zajednice, često plaćajući za ceste, uređenje okoliša, navodnjavanje, državne službe odgovora i kontrolu štetočina.
Neplaćanje
Kazne za neplaćanje procjena koje nisu ad valorem nameću se na isti način kao i kazne za neplaćanje poreza na imovinu. Na imovinu se stavlja založno pravo, uključujući i sve izgrađene objekte. Ako založno pravo traje predugo, lokalna samouprava tada može prisiliti na prodaju imovine kako bi povratila poreze koji se duguju. U najboljem je interesu vlasnika imovine da ne postane delinkvent u plaćanju poreza.
računanje
Porezi koji nisu ad valorem ne izračunavaju se na temelju određene vrijednosti imovine. Za razliku od tradicionalnih poreza na imovinu, koji su obično postotak procijenjene vrijednosti, naknade koje nisu ad valorem određene su drugim čimbenicima. Ta brojka može biti podijeljena na broj jedinica u okrugu koji imaju korist od usluge koja se naplaćuje, proizvoljan iznos ili trošak određen izbornim glasovanjem, kao što je mjera obveznica.