Prednosti regresivnih poreza

Postoje dvije vrste poreznih sustava koje vlade diljem svijeta koriste: progresivne i regresivne. Progresivni porezni sustavi stavljaju više poreza na one koji zarađuju više; regresivni porezni sustavi rade upravo suprotno. Sustav poreza na dohodak koji se koristi u SAD-u progresivan je; što više prihoda zarađujete, veći je porezni razred. Primjer regresivnog poreznog sustava bio bi porez na promet. Ako dvije osobe troše isti iznos na određeni proizvod, oboje će platiti isti porez na promet, bez obzira na to zararuje li milijun dolara godišnje, a drugi samo 30.000 dolara.

Regresivni porezi potiču štednju i ulaganja

Kada osobe s visokim primanjima plaćaju manje poreza, imaju više diskrecijskih sredstava za ulaganje i štednju. Ulaganja i uštede koje bogati i visoki prihodi donose zauzvrat stvaraju više prihoda koji podliježu porezu na dohodak. Kada bogati proizvode više prihoda, teorija ide, oni dodaju radna mjesta u gospodarstvo i rast BDP-a naciji.

Regresivni porezi povećavaju neto državne prihode

Arthur Laffer izumio je koncept nazvan Laffer krivulja. Lafferova krivulja pokazuje da će u određenom trenutku smanjenje poreznih stopa zapravo povećati državne prihode, zajedno s individualnim bogatstvom, jer ljudi imaju više prihoda nakon oporezivanja za štednju i ulaganja. Ta dodatna ulaganja opet stvaraju više oporezive prihode, a ciklus ponovno počinje - više ulaganja, više bogatstva, više poreznih prihoda - sve kroz niže regresivne poreze.

Regresivne porezne stope potiču stjecanje dobiti

Jedan od načina gledanja na to je da progresivni porezni sustavi kažnjavaju ljude zbog toga što zarađuju više novca jer što više zarađujete, to više poreza plaćate. Regresivni sustavi, kaže ovaj pogled, potiču ljude da zarađuju više prihoda jer što više zarađujete, to ćete više zadržati. Ovaj će poticaj donijeti više ulaganja, štednju, rast radnih mjesta i nacionalni BDP.